„Pčele sad uživaju! Ovo im je vrijeme savršeno. One su jedne od rijetkih bića kojima ne samo da ne smeta kad prži sunce, već ga, može se reći, obožavaju. Važno je, dakako, da imaju vode“, pojašnjavaju Miroslav i Ines Antolčić, četvrta generacija pčelara iz Velike Gorice, čija djeca, osnovnoškolci Tin i Nika, već brinu o svoje prve dvije zajednice koje su sami stvorili, ali i pomažu roditeljima u ostalim poslovima -sakupljaju pelud, hrane pčele, otvaraju pogače, lijepe satne osnove, vade matičnu mliječ, a sami su i zapakirali svoje prve matice. Ukratko, i peta generacija otkriva sve čari i tajne pčelarstva.
Od šumskog roja do 600 pčelinjih zajednica
Majka Marica, prisjeća se kako je sjedila u krilu svoga djede Franje Čunčića, začetnika ove pčelarske dinastije, i upijala stare mudrosti o tome kako se treba brinuti za pčele i med. Nekad je na selu svako gospodarstvo imalo par pletara, pa je i djed, koji je svoje turopoljske svinje napasao po šumi, prvi roj pčela donio iz šume i postavio u staru pletaru.
„Moj djed je bio vrlo poduzetan. Prvi je u selu imao AŽ drvene košnice, koje je dao praviti kod stolara. I prvi je počeo prodavati med. Sjećam se kako su ljudi sa svojim kanticama dolazili kod nas. Poslije je i baka nosila med na plac“, priča Marica kako je pletara s vremenom „prerasla“ u kamion za selidbu košnica njenog oca Slavka Čunčića. Vrlo se živo sjeća i kako je Slavko, koji je imao oko 150 zajednica, pčelarski vrlo plodne šezdeset i neke od prodanog meda mogao kupiti automobil, Škodu. Marica je obiteljsku tradiciju, ali prije svega ljubav za ovaj plemeniti posao, sa svojim suprugom Stjepanom Antolčićem prenijela na buduća pokoljenja.
Tako obitelj Antolčić danas skrbi o gotovo 600 pčelinjih zajednica od kojih je 90-ak na brizi Marici i Stjepanu, a sve ostale Miroslavu i Ines.
Uz bazni pčelinjak s više od 300 pčelinjih zajednica, stacioniranih na starom obiteljskom imanju u mjestu Kuče te još dvije lokacije nedaleko Velike Gorice, imaju i tri seleća pčelinjaka – u okolici Vrbovca, u okolici Petrinje i u Lonjskom polju.
Od meda do pčelinjeg otrova
„Ovisno o godini, kako se poslože vremenski uvjeti, imamo cvjetni med, med od amorfe, bagrema, kestena, medljikovca, metvice i zlatošipke. Vrhunac je sezone. Pčele su završile kestenovu pašu, a do jeseni nas čekaju još medljikovac, metvica i zlatošipka“, kaže Miroslav pojašnjavajući kako pčele imaju ugrađeni „sat“ i osjećaju da su dani nakon 21. lipnja sve kraći pa znaju da moraju pripremati zalihe za zimu i sada su vrlo vrijedne. U zajednici ih ima 60-70 tisuća i sad su na vrhuncu razvoja.
Ocjenjuju ovu godinu do sada kao jako uspješnu, za primjerice kesten iznad prosječnu. Za ilustraciju navode kako su Maca i Stjepan od svojih 80 proizvodnih zajednica u vrhunskoj 2022. godini navrcali 2.900 kg, lani nešto više od 1.700 kg, dok su u ovoj godini do sada već dobili više od dvije tone meda. A čeka ih još tri paše do jeseni.
Osim raznih vrsta meda Antolčići u svojoj ponudi imaju sve ostale pčelinje proizvode – med u saću, propolis, pelud, matičnu mliječ, pčelinji vosak pa i pčelinji otrov, koji su ove godine počeli sakupljati. Uz ove „standarde“ tu su i razne „varijante na temu“, kao što je, primjerice, med s čokoladom; s cimetom i narančinom korom; s limunom; suhim voćem; medni namaz s lješnjacima te ledeni med.
Svaki kupac može provjeriti porijeklo i kvalitetu meda
Na pročelju njihovog prodajnog prostora u sklopu obiteljske kuće u ulici Seljine Brigade 20 u Velikoj Gorici, jasan je putokaz do pouzdano domaćeg proizvoda provjerene kvalitete – do meda s hrvatskih pčelinjaka, i to pčelinjaka Antolčića.
Isti prepoznatljiv crveni znak privlači pogled i na brojne uredno posložene staklenke na policama. Svaka od naljepnica Med hrvatskih pčelinjaka ima i jedinstven, neponovljiv serijski broj kojim kupac može vrlo lako na internetskoj aplikaciji HAPIH-a provjeriti podatke o podrijetlu i vrsti meda te uvidom u evidenciju hrvatskih proizvođača otkriti u kojem se dijelu Lijepe naše nastalo ovo „zlato prirode“.
„Naše iskustvo s terena govori da su ljudi sve više i više osviješteni da iza ovog prepoznatljivog crvenog znaka Med s hrvatskih pčelinjaka stoji kvaliteta i okreću se prema izvornim proizvođačima. Mnogi nam kažu kako su se uvjerili u razliku u kvaliteti ovog meda u odnosu na uvozne. Vjeruju i nama i našem znaku, jer znaju da možemo garantirati za svoj izvorni proizvod“, potvrđuju Antolčići kako im je znak pomogao u promociji njihovih domaćih proizvoda. Ovo povjerenje kupaca svakako motivira pčelara da drži do kvalitete i tog znaka, da se trudi opravdati povjerenje kupaca, zaključuju. Kvalitetu meda sa znakom Med hrvatskih pčelinjaka potvrđuje Laboratorij za kontrolu kvalitete meda Centra za kontrolu kvalitete stočarskih proizvoda Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu u Križevcima na temelju analize više parametara, kao što su količina vode, električna vodljivost, pH, slobodne kiseline, hidroksimetilfurfural, akrivnosti dijastaze, te melisopalinološka i senzorska analiza.
Potvrda kvalitete njihovih proizvoda svakako su i mnogobrojne nagrade i priznanja među kojima Marica i Stjepan posebno izdvajaju čak četiri uzastopne šampionske titule za med od kestena, osvojene na ocjenjivanjima koja je godinama organizirala Hrvatska gospodarska komora Županijska komora Osijek a sada nastavio Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku.
Specijalisti za matičnu mliječ, pergu i uzgoj matica
Proširenje ponude pčelinjih proizvoda uvodi Miroslav, inače diplomirani inženjer elektrotehnike, koji je svoj pčelarski put počeo 1998. godine s 10 AŽ košnica, poklon od djeda Slavka.
„Kad nam se rodila kćer, razmišljali smo da se supruga može više posvetiti djeci ali i dodatno angažirati u pčelarstvu, jer smo širili paletu proizvoda, te počeli proizvoditi i matičnu mliječ koja traži stalni angažman. Odlučili smo ju prijaviti kroz OPG i provjeriti može li se živjeti od pčelarstva. Itekako se može“, priča Miroslav kako je supruga Ines, diplomirani inženjer grafičke tehnologije, ostavila svoj posao u grafičkoj tvrtki da bi se posvetila obiteljskom poslu i svoj izbor, kaže, nije požalila. Osim specijalizacije proizvodnje matične mliječi, preuzela je i brigu o marketingu, distribuciji i oglašavanju.
Kao relativan novitet u svojoj ponudi izdvajaju pergu – pelud fermentiranu pčelinjim enzimima, s čijom su proizvodnjom započeli prije četiri godine. Ovaj je lako probavljiv i iznimno hranjiv proizvod za jačanje imuniteta i obnavljanje vitalnosti organizma, kažu Antolčići, deset puta jači od peludi po funkcionalnosti u prehrani ljudi, tržište vrlo brzo prepoznalo te su praktično u dva mjeseca isplatili sve uloženo u opremu. U posljednje dvije godine zamijetili su trend rasta potražnje perge, čiji prijevod engleskog naziva „bee bread“ (pčelinji kruh) otkriva njen značaj kao ključnog hraniva u razvoju legla.
Antolčići su jedni od rijetkih koji proizvode i matice te ih uz sedam „pratilja“ s minijaturnom pogačicom šećera u prikladnim malim paketićima šalju za zahtjev pčelarima diljem Hrvatske kako bi ovi u redovitom trogodišnjem odnosno četverogodišnjem „remontu“ svojih zajednica mogli zamijeniti stare. Matica svakidan iznese jajašaca više nego je sama teška, pa ne čudi što se istroši, slikovito pojašnjavaju zašto je najproduktivnija mlada matica.
Prateći trendove, svoju ponudu planiraju dodatno proširiti. Za sada nije komercijalizirana, ali u njihovom je pčelinjaku i API inhalacijska kuća. Ljekovita svojstva meda i široke lepeze proizvoda od meda su neosporna i u ovoj „instalaciji“ koja dišnim bolesnicima i alergičarima, kako pojašnjava Ines, pomaže u olakšavanju njihovih zdravstvenih tegoba, ali nije zanemariv i psihološki efekt opuštanja.
Ništa bez edukacije i umrežavanja
Držeći se one mudrosti da je znanje jedino blago koje se množi dijeljenjem, kao pobornik cjeloživotnog učenja, Miroslav i dalje koristi svaku prigodu saznati nešto više, biti ukorak s novim trendovima, ali istodobno svoje bogato iskustvo rado dijeli s kolegama pčelarima. Uključen je i u rad nekoliko pčelarskih udruga i na svakom je susretu, kaže, u kvalitetnoj raspravi i razmjeni informacija saznao nešto novo. Rado se odaziva na pozive ne samo u Hrvatskoj već i u široj regiji te održava predavanja o tehnologiji uzgoja, prenoseći praktična iskustva s terena o, primjerice, proizvodnji matične mliječi, perge, matica, razrojavanju, pripremi za glavne paše….
Upravo stoga se i uključio u četverogodišnji projekt zagrebačkog Veterinarskog fakulteta B-THENET, u okviru kojega je Miroslav baš ovih dana u Madridu prošao trening za savjetnika praktičnog pčelarstva na području Hrvatske. Projekt će, kaže, umrežavanjem pčelara 13 europskih zemalja iznjedriti najbolje pčelarske prakse čijom će razmjenom iskustva olakšati održivo pčelarenje i povećati produktivnost u uvjetima klimatskih promjena. Svaka će zemlja na zajedničkoj platformi prezentirati svoje prakse iz svih područja pčelarstva, od kojih će se odabrati najbolje i objediniti u posebnom priručniku, te primjenjivati na lokalnoj razini.
Osim kolegama pčelarima, svoja znanja prenosi i mladim generacijama surađujući s osnovnim i srednjim školama te Veterinarskim fakultetom. Tako su u pčelinjaku Antolčića česti gosti i učenici i studenti koji ovdje stječu praktična znanja o važnosti pčela u ekosustavu te njihovom uzgoju, kao i proizvodnji i vođenju obiteljskog gospodarstva.
Na kraju, podsjećaju kako je med najdostupniji pčelinji proizvod koji se koristi još od davnina i zapravo je prvi slatkiš kojeg je čovjek okusio.
Pčelinji su proizvodi, ističu Antolčići, jedna od rijetkih vrsta hrane koja do krajnjeg potrošača dolazi u neizmijenjenom obliku – onakvi kakve su ih pčele proizvele, jer ih ljudi do dana današnjeg nisu uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem.
